Najveći skandali Nobela: Hitler bio nominiran, Arafat dobio nagradu, a Gandhi ne

0 Flares Twitter 0 Facebook 0 Filament.io 0 Flares ×
Izvor: tportal.hr / Autor: Neven Bučević
Priča o suprugu jedne od članica Švedske akademije, koji je optužen za seksualno zlostavljanje, traje već neko vrijeme, a vrhunac je imala prije nekoliko dana, kad je prestižna institucija objavila da zbog toga ove godine neće dodijeliti nagradu za književnost. Umjesto toga, laureat(kinja) će se proglasiti iduće godine, kada i dobitnik(ca) 2019. Najnovija afera, zbog koje je odstupio cijeli niz članova odbora, spominje se kao dosad najveći skandal Nobelove nagrade. Međutim u njenoj dugoj povijesti bilo ih je još – ne manje gadnih. Donosimo pregled deset najpoznatijih:

1. ‘Trgovac smrću’

Alfred Nobel iza sebe ima čak 355 patenata, ali danas je najpoznatiji po dinamitu, zbog čega su ga u njegovo vrijeme zvali ‘genijem zla’ i ‘trgovcem smrću’. Upravo zato što je bio šokiran načinom na koji se koristi njegov izum, švedski je kemičar odlučio osnovati nagradu koja će nagrađivati najviše doprinose dobrobiti čovječanstva.

2. Samo pet posto

Do ove godine Nobela su dobila 844 muškarca, a svega 48 žena, pri čemu Marie Curie dva puta. Laureatkinje u svim kategorijama, prema tome, čine samo pet posto, a poražavajući podatak redovito se uzima kao dokaz sustavnog zanemarivanja žena. Jedan od najpoznatijih propusta da se ženi dodijeli nagrada svakako je astrofizičarka iz Sjeverne Irske Jocelyn Bell Burnell, koja je 1967. otkrila neutronske zvijezde pulsare te o tome objavila rad sa svojim savjetnikom Antonyjem Hewishom. Na koncu su samo on i drugi kolega, Martin Ryle, 1974. dobili Nobela za to otkriće.

Marie Curie jedna je od rijetkih žena koja je dobila Nobelovu nagradu, i to dva puta, za fiziku i kemiju
Marie Curie jedna je od rijetkih žena koja je dobila Nobelovu nagradu, i to dva puta, za fiziku i kemijuIzvor: Profimedia / Autor: N.N.

3. Svađe oko mira

Nobel za mir svako malo je predmetom velikih rasprava, među kojima su one posljednje 2012., kad je nagradu osvojila Europska unija, i 2009., kad je dodijeljena tada novopečenom američkom predsjedniku Baracku Obami. Ipak, jedna od problematičnijih je ona iz 1994., kad su je podijelili palestinski političar Jaser Arafat te izraelski političari Yitzhak Rabin i Shimon Pereszbog angažmana u izraelsko-palestinskim mirovnim pregovorima. Kritičari su međutim tvrdili da je Arafatova Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) sudjelovala u nizu terorističkih napada.

Jedna od mrlja u povijesti Švedske akademije svakako je i slučaj Salmana Rushdieja. Kad je 1989. ajatolah Homeini tek proglasio fetvu nad britanskim piscem zbog ‘uvrede’ islama u ‘Sotonskim stihovima’, iz Nobela se nisu oglasili jer se nisu htjeli uplitati u politiku. Dvoje članova tada je dalo ostavku iz protesta, a tek 2016., 27 godina kasnije, Akademija je službeno obznanila da osuđuje otvoreni poziv za ubojstvom slavnog pisca koji je za tu nagradu bio nominiran nekoliko puta.

4. Neslana šala s Hitlerom

Nacistički vođa Adolf Hitler na popisu nominiranih za nagradu za mir našao se 1939., na što su ljudi ostali u šoku, a saznanje da je u pitanju šala jednog od članova švedskog parlamenta još više ih je zgrozilo. Nacist koji zaista jest na popisu dobitnika jest fizičar Philipp Lenard, nagrađen 1905. za otkrivanje katodnog zračenja, a među kontroverznima je i nekadašnji američki državni tajnik Cordell Hull, koji je Nobela za mir dobio 1945. Razlog je njegova uloga u osnivanju Ujedinjenih naroda, ali povijest ga pamti i kao čovjeka koji je na predsjednika Franklina D. Roosevelta 1939. izvršio pritisak da ne dopusti ulaz u SAD za 950 židovskih izbjeglica, koji su tražili azil zbog nacističkih progona. Među istinskim, a kontroverznim nominacijama svakako je i ona sovjetskog diktatora Josifa Staljina, koji je i 1945. i 1948. bio nominiran za nagradu za mir zbog svojih napora da se okonča Drugi svjetski rat.

5. Najveći propust u povijesti nagrade

Među najvećim kontroverzama Nobela svakako je to što nagradu za mir nikad nije dobio Mahatma Gandhi, vođa pokreta za nezavisnost Indije i simbol nenasilnog otpora. Bio je nominiran 1937., 1938., 1939., 1947. i napokon 1948., kad je na njega izvršen atentat. Te godine preskočena je dodjela nagrade za mir jer ‘među živima nije bilo prikladnih kandidata’. Iz Odbora za Nobelovu nagradu 2006. priznali su kako je stvar s Gandhijem najveći propust u njihovoj povijesti, a donekle su ga pokušali umanjiti 1989., kad su nagradili tibetanskog duhovnog i svjetovnog vođu Dalaj-lamu pa poručili da je to ‘dijelom i u spomen na Mahatmu’.

6. Kissinger

Čovjek čija je uzrečica ‘Ako želiš nekoga ubiti, napravi to brzo’, Henry Kissinger, nalazi se na popisu nobelovaca koji su dobili nagradu za mir. Dobio ju je 1973. zbog doprinosa smirivanju Vijetnamskog rata, kao savjetnik Richarda Nixona za nacionalnu sigurnost. Na tu je poziciju stupio 1969., usred rata, a 1973. postao je državnim tajnikom, da bi nakon Nixona na toj funkciji služio i Geraldu Fordu, sve do 1977. Kissingeru se, među ostalim, za grijeh uzimaju Vijetnam, u kojemu je potopio mirovne pregovore 1968., otvarajući put Nixonu za izbore, širenje rata masovnim bombardiranjem Kambodže i Laosa, pomoć u rušenju demokratski izabrane vlade u Bangladešu 1971., što je rezultiralo smrću barem pola milijuna civila, ubojstvo čileanskog predsjednika Salvadora Allendea u puču 1973., kao i brojna druga u sklopu Operacije Kondor.

7. Zabrana za Nijemce

Kad je 1935. Nobelovu nagradu za mir osvojio veliki kritičar Hitlera, njemački pacifist Carl von Ossietzky, Hitler je svim Nijemcima zabranio da prihvate priznanje. Umjesto toga osnovao je Njemačku nacionalnu nagradu za umjetnost i znanost. U periodu zabrane bez medalje i diploma ostali su biokemičari Richard Kuhn (1938). i Adolf Butenand (1939.) te bakteriolog Gerhard Domagk, također 1939. Kasnije su ipak dobili svoje nagrade.

8. Hvala, ali ne hvala

Dva puta su dobitnici odbili Nobela. Prvi je Jean-Paul Sartre, kojemu je 1964. dodijeljena nagrada za književnost. Kako je filozof objasnio u službenom dopisu, odbio ju je jer nije želio biti institucionaliziran. ‘Pisac mora odoljeti tome da bude pretvoren u instituciju, čak i kad je to na počasni način’, poručio je. Drugi je Lê Đức Thọ, vijetnamski revolucionar i političar koji je nagradu 1973. trebao podijeliti s Kissingerom zbog sudjelovanja u Pariškoj mirovnoj konferenciji na kojoj je potpisan prekid sukoba u Vijetnamskom ratu. ‘U ovakvim uvjetima nije moguće da prihvatim Nobelovu nagradu za mir. Kad se budu u potpunosti poštovali uvjeti primirja i kada južnim Vijetnamom zavlada istinski mir, onda ću je moći prihvatiti’, naveo je.

9. Sukob interesa kao nuspojava

Njemački znanstvenik Harald Zur Hausen 2008. dobio je Nobela za otkrivanje uloge humanog papiloma virusa (HPV) u nastanku raka grlića maternice. Problem je bio u tome što je farmaceutska tvrtka AstraZeneca, proizvođač cjepiva za HPV, sponzorirala i web stranicu Nobelove nagrade. Uz to, i dva člana odbora koja su odabrala Zur Hausena imala su neke veze s AstraZenecom. Iako nije utvrđen nikakav prekršaj, mnogi još uvijek taj slučaj smatraju primjerom sukoba interesa.

10. Lobotomija

Portugalski neurolog António Egas Moniz dobio je Nobelovu nagradu za medicinu 1949., za razvoj prefrontalne lobotomije, postupka kojim se pacijentima – zbog liječenja nekih psihoza – lubanja buši dvjema čeličnim iglama dugim desetak centimetara kako bi se prekinula veza prednjeg čeonog režnja s talamusom i hipotalamusom. Usprkos užasnim nuspojavama, bizarnu metodu su gotovo kao čudesnu prihvatili liječnici diljem svijeta, da bi se od 1970-ih masovno počela etiketirati kao protivna principima čovječnosti. Mnoge su je zemlje zabranile, a Hrvatska, primjerice, 1997. (tportal)

Facebook komentari

comments