Otkrio sistem za pobjeđivanje u kockarnicama!

0 Flares Twitter 0 Facebook 0 Filament.io 0 Flares ×
Rulet je, kao će reći iskusni poznavatelji kockarskih igara, igra sreće. Kolo se okreće, kuglica se kotrlja a pobjednika ili gubitnika može odrediti samo sreća. No jedan iskusni liječnik vjerovao je kako to nije baš tako i nije jednostavno. Njegovo ime je Richard Wilhelm Jarecki i postao je slavni i glavni ‘neprijatelj’ europskih kasina tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća i to zato što je otkrio i razvio sistem u kojem je stalno pobjeđivao. I bio je jako uspješan, zaradio je više od osam milijuna dolara. Možda bi zaradio i više, no uspjeli su otkriti kako radi i na kraju ga i zustavili. No on je već dotada stekao pozamašno bogatstvo ali i veliki ugled i slavu i nakon toga svoju novu profesionalnu karijeru u SAD-u. Bavio se, uspješno, trgovanjem zlatom i srebrom, piše The New York Times. Preminuo je nedavno, 25. srpnja u 86 godini u svom domu u Manili. Njegova supruga Carol Jarecki, kaže kako je uzrok smrti bila upala pluća. Richard Jarecki nije bio tipičan uspješni kockar, onaj raskalašeni bon vivant koje možemo vidjeti u filmovima. Bio je oženjeni liječnik i istraživač sa Sveučilišta Heidelberg u Njemačkoj i naoko sasvim običan obiteljski čovjek. 1969. godine jedan ga je australski dnevni list opisao kao “prilično visokog i vitkog, tipičnog profesora sa zbunjenim pogledom i ružnim odijelom”.
Iza tog sasvim običnog izgleda skrivao se profesor sa oštrim okom za detalje i matematičkim umom, koji se problemom ruleta pozabavio u Njemačkoj početkom 60-ih. On i njegova supruga svoju su tehniku gradili u kasinima u Monte Carlo, francuskom Divonne-les-Bains, njemačkom Baden-Badenu, San Remu, na talijanskoj rivijeri i, nakratko, u Las Vegasu. Postao je redovan gost u San Remu, gde je pobjednički niz zadržao nekoliko godina. Do 1969. godine postao je “prijetnja svakom kasinu u Europi”. “Ne znam kako to točno radi, ali bit ću jako sretan čovjek ako nikada ne dođe u moj kasino”, rekao je Robert Lardera, direktor kasina u San Remu. U to je vrijeme Jarecki novinarima rekao kako je tajnu ruleta otkrio uz pomoć snažnog računala na Sveučilištu u Londonu, no prava istina je bila puno više prozaična. Svoju je nevjerojatnu sreću izgradio marljivim i napornim promatranjem, bez ikakve elektronske pomoći. Njegova supruga rekla je kako je on i nekoliko drugih ljudi koji su im pomagali zabilježiti rezultat svakog okretanja kotača kako bi otkrili njegovu ‘pristranost’ ili sklonost da se na nekim brojevima kuglica zadrži više nego na drugima, obično zbog minutnog mehaničkog kvara uzrokovanog lošom proizvodnjom. “U njegovoj metodi nije bilo ničeg originalnog. Samo je na uspješan način upotrijebio svoje fantastično obmanjivanje računalnog sustava kako bi prevario kasina, policiju i širu javnosti”, napisao je Russell T. Barnhart u jednom poglavlju svoje knjige Beating the Wheel: Winning Strategies at Roulette iz 1992. godine.
Njegova supruga rekla je kako su promatrali oko 10.000 okretaja kotača za rulet mjesečno, a ponekad kotač ne bi imao nikakvu očiglednu prednost. No kada bi Jarecki pronašao neki i prepoznao njegovu ‘pristranost’ imao bi prednost pred kućom. “To nije nešto što je on izmislio, on je tu tehniku samo usavršio”, rekkla je njegova supruga. Odabir pravog kasina bio je važan kao i odabir pravo kotača za rulet. Bolje izglede ponudio mu je rulet u europskim kasinima, nego u američkim. Naime europski kotači imaju 37 mjesta s brojevima na koje kuglica može stati, dok oni u SAD-u imaju njih 38. Otkrio je i kako su kasina u Europi bila prilagodljivija igračima koji su bili u pobjedničkom nizu, nego američka. No neka su kasina pokušala doskočiti njegovoj sreći i vještini i prebacivali kotače sa stolova, no nisu mogli prevariti njegovo pamćenje. Na pojedinim kotačima zapamtio je sve, od ogrebotina do drugih prepoznatljivih oznaka, što mu je pomoglo da uvijek prepozna one na kojima je igrao. U to vrijeme neki su mediji pisali kako mu je zabranjen ulazak u neka kasina, no njegov supruga kaže kako je to bila rijetkost, dijelom i zbog toga što se sprijateljio sa službenicima i zaposlenicima kasina. Gubitci su mučili kasino u San Remu, posebno u slučajevima kad su se i drugi počeli kladiti prateći Jareckija. U jednom trenutku talijanski dužnosnici pokušali su mu zabraniti ulazak u zemlju, na zahtjev općine San Remo. Žalili su se na tu odluku, dobili slučaj i za nekoliko mjesci vratili se u zemlju. “Ako kasina ne vole gubiti trebali bi se baviti prodajom povrća”, rekao je Jarecki za New York Times 1969. godine.

Pročitajte više na: https://www.express.hr/life/nocna-mora-kockarnica-otkrio-sistem-za-pobje-ivanje-17071 – www.express.hr

Facebook komentari

comments