Među navijačima se širi opasna bolest!

0 Flares Twitter 0 Facebook 0 Filament.io 0 Flares ×

Utakmica Hrvatske i Ukrajine, odnosno Hrvatske i Finske, otkrila nam je jednu poprilično mračnu i surovu istinu, usudit ćemo se reći i nepopravljivu, čak nepovratnu, situaciju. Pokušajte se sjetiti, kada je vladala manja euforija oko nogometa u Hrvatskoj? Pokušajte se sjetiti kada je toliko kafića bilo prazno u vrijeme odlučujućih utakmica? Pokušajte se sjetiti, kako su se još nedavno bacale petarde i ispaljivali vatrometi kada bi Hrvatska dala gol, a kamoli kada bi došla na korak do plasmana na Svjestsko.

Pokušajte se sjetiti kada se zadnji s guštom pozvali društvo, obukli se od glave do pete u crvene i bijele “kvadratiće”? Pokušajte se sjetiti kada ste trčali na blagajnu kupiti karte ili kada ste upali u gužvu čekajući iste? Kada ste zadnju put otišli s užitkom na stadion bodriti reprezentaciju? Kada ste zadnji put čuli da sa stadiona grmi da se pola grada trese?

Niste već dugo, a još dugo ni nećete!

Sada kada je Zlatko Dalić ni kriv ni dužan spasio Savez totalne sramote i kada više nitko ne govori o Čačiću, kojeg su oni doveli i koji je dvije godine devastirao najpotentniju generaciju možda i svih vremena, sada ekipa iz HNS-a može odahnuti i busati se u prsa koliko želi jer ima je ova šok-terapija osigurala mir u kući do daljenjeg. Hrvatska će vjerojatno proći na Svjetsko, HNS će inkasirati dvocifrenu milijunsku cifru u dolarima, eurima ili kojoj već stranoj valuti, ali hrvatsku reprezentaciju gledat će još manje ljudi.

Promatrajući situaciju u kontinuitetu postaje sve jasnije da hrvatska reprezentacija možda više nikada neće imati onakvu vojsku navijača kakvu je imala nekada. Zašto? Pa idemo to ovako postaviti. Bilo bi odlično da imamo ‘hipernabrijane’ navijače, fanatike, s druge strane nije loše da imamo i one ‘mrgudne’, ljutite, koji dolaze prosvjedovati na utakmice, ali opet napune stadion i podrže svoju momčad.

No, Hrvatska polako stječe sve više onih ‘najopasnijih’ navijača, onih kojima je svejedno ili narodski rečeno ‘boli ih ona stvar’ za reprezentaciju. Da se razumijemo, za takvu situaciju nisu krivi navijači, naprotiv, krivi su oni koji su ih doveli u tu fazu. Još je bilo dobro dok se dolazilo prosvjedovati, ali kada natjerate ljude da im postane svejedno, dođu to točke u kojoj navijaju za poraz svoje reprezentacije, da jedna od najpopularnijih krilatica postane ona ‘izgubili sve dabogda’, onda se ekipa iz HNS-a mora zapitati što smo to napravili od reprezentacije?!

Problem. Čini se kako je indiferencija obostrana. Što se dogodi kada stavite osobu koja je indiferentna kraj iste takve osobe, oni će se vrlo brzo složiti. Isto kao što će se vedra osoba složiti s vedrom osobom ili kako će mrgud ‘kliknuti’ s mrgudom, pesimist s pesimistom, optimist s optimistom. Samo što je s ovim ravnodušnima najgore jer su došli do toga da ih, u ovom slučaju, reprezentacija više ne zanima, a teško je da će ih ponovo i zanimati.

Svjesni smo svi, ovu garnituru HNS-a gledat ćemo još dugo, sa Šukerom ili bez njega na mjestu predsjednika, s Mamićem u prvom, drugom ili trećem planu. Malo kome se još da igrati Don Quixotea. Dio vrhuške HNS-a sada je pod istragom USKOK-a i suđenje za malverzacije u Dinamu im već traje, ali ljude kao da ni to više ne zanima, kao da ih nogomet u Hrvatskoj više ne zanima, kao da su postali ravnodušni.

Indiferencija je kao zarazna bolest i kod nas se dosta brzo širi, već se dobro proširila zapravo. Bolest je to koja gotovo da nema lijeka jer nije toliko opasna po zdravlje, dapače, ljudi se manje stresiraju ako oko nečega postanu ravnodušni, ali svejedno može nanijeti golemu štetu. Evo, reprezentacija je ostala bez navijača i ljudima je svejedno. Tražite dokaz? Pogledajte samo kakva je bila atmosfera na Rujevici na utakmici s Finskom. Na momente se čulo disanje muhe koja je odmarala negdje na vrhu reflektora. Tu i tamo se zviždalo, ali uglavnom je bila tišina. To je ona bolna i surova realnost koju smo spomenuli na početku, ljudima je postalo svejedno i uskoro će se na stadion ići kao na kazališnu predstavu, ako će se uopće i ići… (dnevno)