Vodič kroz Svjetsko prvenstvo u Rusiji: GRUPA H

0 Flares Twitter 0 Facebook 0 Filament.io 0 Flares ×

POLJSKA

Nositelj posljednje skupine definitivno ne spada u rang onih najvećih reprezentacija, ali dobri rezultati u posljednjim kvalifikacijskim ciklusima i prijateljskim utakmicama te ponekad malo čudan način vrednovanja takvih susreta Poljacima su ponovno poklonili lijep ždrijeb. Istina, riječ je o nezgodnoj skupini, najujednačenijoj od svih na prvenstvu, ali nema sumnje kako bi bijelo-crveni ovo odmah potpisali da im je bilo ponuđeno prije izvlačenja. Vizu za Rusiju zaradili su prvim mjestom u kvalifikacijskoj skupini ispred Danske, ali ostaje i neugodan osjećaj da ih je skandinavska momčad u Kopenhagenu deklasirala s 4-0.

Generacija Poljske centrirana oko Roberta Lewandowskog, kao njihovog daleko najboljeg igrača, već je dugo u sličnom sastavu i reprezentativnu vrstu je vratila na završne europske i svjetske smotre praktički nakon nekoliko desetljeća i ozbiljnih uspjeha koje su ostvarile poljske generacije iz 70-ih i s početka 80-ih. Pod izbornikom Nawalkom igraju 4-2-3-1 u kojem se ne rotira puno i klupa kvalitetom ne može popratiti dobro poznatu osovinu momčadi, tako da već poneki izostanak Poljacima stvara osjetne probleme. Milik se oporavio i njegova ozljeda trebala bi biti stvar prošlosti, ali status Glika, ključnog stopera reprezentacije i Monaca, vrlo je upitan. Szczęsny bi trebao imati prednost nad Fabianskim na vratima iako kroz sezonu ne brani, dok su u obrani još sigurni Pazdan i Piszczek, a vjerojatan ofenzivniji Rybus, koji je prekomandiran na lijevog beka. Kroz sredinu će teško nešto kreativno iskemijati s Krychowiakom, Linnetyjem pa i Zielinskim, a krila Grosicki i Błaszczykowski već su u tridesetima i blagom padu, tako da je za ovu Poljsku generaciju svojevrsno sad ili nikada, iako nije u potpunosti jasno ni što bi bio rezultat koji bi Poljake mogao/trebao zadovoljiti.

S obzirom na kvalitetu, odnosno limit iste, očekuje se prolazak skupine, ali sve dalje od toga bila bi realno premija za ovu reprezentaciju. Čvrsta, disciplinirana momčad čiji vrhunac kao da je lagano već možda i prošao, a protiv Engleske ili posebno Belgije kao vjerojatnih protivnika u eventualnoj knockout fazi, zasigurno neće biti favoriti.

SENEGAL

Povratak senegalskih lavova na završnicu Svjetskog prvenstva nakon 16 godina i debitantskog nastupa u Japanu i Južnoj Koreji, kada su postali senzacija natjecanja i svima nam se uvukli pod kožu. Naravno, ova momčad nema nikakvih dodirnih točaka s onom momčadi u smislu igračkog kadra, ali posjeduju određene kvalitete koje im daju optimizam kako onakav rezultat mogu ponoviti. Plasman u Rusiju izborili su bez poraza i ozbiljnijih problema.

Ipak, njihova igra u Rusiji će biti testirana protiv neusporedivo snažnijih suparnika od onih iz grupe D afričkog ciklusa kvalifikacija i tek treba vidjeti kolika je zapravo snaga ove ekipe. Nema spora o tome kako su napadački iznimno potentni i da je to njihov najkvalitetniji dio momčadi. U tom dijelu reprezentacije stvara se čak i izvjesna gužva među kvalitetnim igračima koji igraju za oziljne europske klubove. Prednost će vjerojatno imati nezamjenjivi Mane na jednom te Balde na drugom krilu, iskusni centralni napadač Moussa Sow koji trenutno igra u Turskoj, dok se u prvih 11 pokušava ugurati i mladog Milanovog igrača Nianga, ovisno o formaciji.

Uz nabrojane, teško da će se isključivo gledanjem s klupe pomiriti igrači Rennesa Sakho i talentirani mladac Sarr, Konate te Mame Biram Diouf, igrač posrnulog Stokea, opjevanog imena i prezimena te polivalentnih sklonosti. Premierligaška vezna linija Gueye – Kouyate – Ndiaye radničkog je karaktera i kao takva trebala bi biti garancija čvrstine i discipline. Na papiru, kao i svaka afrička zemlja u pravilu, najviše problema imat će u zadnjoj liniji i s vratarem. Osim Koulibalyja, Senegal tu naprosto nema više igrača tog ranga, koji bi zatvorili sve ono što će biti potrebno zatvoriti.

U skupini u kojoj bez pretjerivanja svi imaju realne šanse za prolazak dalje, Senegal na to i računa. Pored Poljske, a pogotovo Kolumbije neće biti nimalo jednostavno, ali ova zapadnoafrička reprezentacija u svojim redovima ima ekstra klasu u vidu Manea te nekolicinu igrača koji su navikli pratiti tempo najboljih, iz vikenda u vikend igrajući važne uloge u svojim klubovima iz liga petice.

KOLUMBIJA

Južnoamerička reprezentacija raskoš svog talenta pokazala nam je u Brazilu prije 4 godine, a sad je vrijeme da pokaže i kako ovakve ekipe ne igraju dobro jedino u vrućoj atmosferi domaćeg kontinenta. U mukotrpnim i gustim kvalifikacijama bez slabe utakmice, Kolumbijci su ugrabili četvrto mjesto, posljednje koje direktno vodi u Rusiju, iako nisu upisali pobjedu ni u jednom od susreta protiv boljih protivnika u grupi.

Pod Joseom Pekermanom reprezentacija u pravilu igra u 4-2-3-1 sistemu, a i dalje je uloga Jamesa Rodrigueza ogromna i nema sumnje da je Kolumbija prvenstveno njegova ekipa. Odlazak iz Reala u Bayern na posudbu vratio mu je priželjkivanu formu i minute, a s istim problemom mučilo se još nekoliko važnih kolumbijskih igrača. Prije svih vratar Ospina koji otkako je došao u Arsenal nije ugrabio jedinicu, Falcao kojeg u Monacu lagano sustižu godine, Carlos Sanchez nije više standardan u Fiorentini, Cuardado ima iznimnu konkurenciju u Juventusu, a Izquierdova adaptacija na Premier ligu nije prošla glatko. Ipak, u turnirskom formatu vjerojatno se sve to neće osjetiti previše. Od poznatijih lica i možda očekivanih putnika u Rusiji neće biti Armena, Cardone, opasnog napadača Teofila Gutierreza te lijevog beka Fabre, koji je doživio težu ozljedu pred sami početak natjecanja, što im je ozbiljan udarac u zadnjoj liniji. Forma Davinsona Sancheza i njegove igre u Tottenhamu vesele naciju, iako su mu tek 22, a tek nešto stariji Mina još će se morati dokazati u Barceloni nakon nedavnog potpisa za katalonskog velikana. Uz Jamesa i kapetana Falcaa, prema naprijed će ključan biti doprinos iskusnog golgetera Bacce te brzina i prodornost krilnih napadača.

Kad se sve podvuče, Kolumbija je ipak najsnažnija momčad ove grupe, no razlike u posljednjoj skupini između momčadi manje su izražene nego li u bilo kojoj drugoj te nije nemoguće ni da recimo u drugi krug uopće ne prođu. U kvalifikacijskom ciklusu nisu briljirali, znaju se često zaigrati više nego što bi to argentinski stručnjak na njihovoj klupi želio, a talenta imaju i sve druge momčadi u ovoj grupi. Doduše ne baš ovoliko.

JAPAN

Iako nominalno najslabija reprezentacija ove skupine, Japan je daleko od dana kada je ta zemlja na svjetskim završnicama djelovala blago egzotično, s tek pokojim igračem koji igra na europskom kontinentu. Današnji roster čine dominantno upravo takvi igrači, a oni koji igraju u Japanu uglavnom popunjavaju popis te će, izuzev Shojija i Yamaguchija, vjerojatno prosjediti čitav turnir na klupi za pričuve. U slabašnim azijskim kvalifikacijama nisu bili dojmljivi, ali taman su odigrali dovoljno da pokupe prvo mjesto za dlaku ispred Saudijske Arabije i Australije.

Vahid Halilhodžić koji ih je odveo u Rusiju više nije trener Japana. Poprilično čudna priča oko otkaza BIH stručnjaku samo dva mjeseca prije prvenstva iznenadila je većinu nogometnih poklonika, unatoč nekim lošijim rezultatima pred kraj ciklusa i u pripremnim dvobojima. Zanimljivo, Vaha je otkaz na sličan način dobio i 2010. od Obale Bjelokosti, koju je tada odveo na završnu svjetsku smotru. Kormilo je preuzeo domaći strateg Akira Nishino, ime koje u nogometnom svijetu van Japana ne znači mnogo. U svakom slučaju, Halilhodžićev čvrst stav oko sustava i nekih zvučnih igrača koji u njegovim zamislima nisu imali startno mjesto, vjerojatno ga je uz nešto slabije izvedbe na kraju koštao glave. Čini se kako će kod novog izbornika Japanci igrati u 4-2-3-1 sustavu, a izuzev jučerašnje pobjede nad Paragvajem, teško je reći da je trenerska šok-terapija donijela nešto konkretno i pozitivno. Japanci će gotovo sigurno odigrati jedan korektan turnir. Disciplinirano u linijama, borbeno i pomalo atipično za jednu azijsku momčad. Europska škola nogometa ostavlja traga na ovoj generaciji Japana, a zanimljivo zvuči podatak da čak šestorica igrača s popisa putnika igraju u Bundesligi, dok ih ima i u svim preostalim ligama petice izuzev serie A. Nagatomo, oba Sakaija, Yoshida, Hasebe, Honda, Kagawa, Inui, Okazaki i još nekolicina igrača već su prekaljeni internacionalci u ili oko najboljih nogometnih godina te posjeduju solidnu kvalitetu i zavidno iskustvo u kontekstu broja ozbiljnih utakmica koje su odigrali u karijeri.

Ipak, ni Honda ni Kagawa nisu dosegli onaj nivo karijere koji im se nekoć predviđao i teško je osporiti činjenicu da Japan nema onu ekstra klasu u jednome igraču, što sve druge reprezentacije ove skupine imaju i na čemu dobrim dijelom grade svoju igru.

Nisu bez šansi, ali ipak djeluju nešto slabije od preostale tri reprezentacije. Otkad su se počeli pojavljivati na svjetskim prvenstvima, a debi je bio 1998. u skupini u kojoj su dobro namučili Vatrene, nisu propustili nijednu završnu svjetsku smotru. Pritom su u dva navrata, 2002. i 2010., prošli u knockout fazu i tamo odigrali vrlo solidno. Šanse za prolaz svojevremeno im nisu bile ništa veće nego li su to danas u Rusiji.

Facebook komentari

comments